Valencija kroz oči ljubavi
Preskočite do glavnog sadržaja

Inače nismo par koji odlazi na daleka putovanja. Odemo svako ljeto na neko novo mjesto na Jadranu, ali to je to. Mi i naš Zagreb. No, kada stvari krenu nizbrdo s osobom koju voliš, pokušat ćeš sve da se to popravi. Odlučili smo otputovati na mjesto u kojem živi ljubav – u Valenciju. I nismo pogriješili.

Da kratko objasnim situaciju – oboje radimo poslove koji zahtijevaju veliku koncentraciju unutar radnog vremena, ali i jako puno našeg „slobodnog“ vremena. Nakon 3 godine veze, upali smo u tu zloglasnu „rutinu“ i skoro nas je došla glave. Kada smo shvatili da smo na rubu provalije, znali smo da trebamo nešto drugačije. Zato i jesmo napustili Hrvatsku, makar na samo 5 dana.

blog1

Kako smo odabrali upravo Valenciju, pitate se? Dosta jednostavno, zapravo. Oboje ne volimo turistički „potrošene“ lokacije, ne volimo gužvu, a kada idemo na odmor, volimo naći neko skrovito romantično mjesto koje ima sve što možeš poželjeti te nije industrijska tvorevina za široke mase. Valencija jest ogromna, treći najveći grad u Španjolskoj, s najvećim parkom, super noćnim životom (itd., itd.), ali ne znam nikoga tko je bio tamo. I to nam se svidjelo, nešto samo naše, nešto potpuno novo.

blog2

Plan je bio naći sebe s početka, naći onaj par koji je odisao ljubavlju i razumijevanjem, predanjem jednog drugome (barem u mojim očima). On je imao nešto drugo na pameti, a ja nisam ni slutila. Došli smo kasno u srijedu, tako da smo tu večer ostali u hotelu, sami, poštujući beskompromisni dogovor o nekorištenju interneta u poslovne svrhe. Odsjeli smo u hotelu Ciudad de Valencia i moram reći da je bio odličan s obzirom na to da ima tri zvjezdice. Čini se da su valencijanske zvjezdice veće od hrvatskih, ili su jednostavno skromniji s njima.

Četvrtak i petak smo predodredili za razgledavanje. Posjetili smo sve ono što trip-advisor nalaže, sve ono što su nam preporučili u putničkoj agenciji, sve ono što bloggeri hvale kao „must-see“. I stvarno smo vidjeli sve – od prastarih kula na ulasku u grad, do Grada umjetnosti i znanosti (onog velikog kompleksa zgrada koji podsjeća na ribu). Tamo smo bili čak tri puta. Prvi put kada smo razgledavali po planu, drugi put kada sam ja opet htjela ići da ga vidim navečer jer na slikama izgleda predivno, i treći put u subotu nakon večere. Pogađate, tada je pitao.

blog3

Znam da je svačija prosidba najljepša, ali moja stvarno je bila. Naime, svaki dan kada sam se ja spremala, moj je dragi s upraviteljem hotela kovao planove. Inače se ponosim svojim istražiteljskim vještinama, no ovo nisam ni slutila. Zadnju večer smo otišli još jednom na to moje „riba mjesto“, ispred kojeg je svirao gudački ansambl. Moram priznati da ni tada nisam ništa slutila jer se skupila nekolicina ljudi oko nas, bio je to običan koncert na otvorenom. Stajali smo i slušali, ali se u jednom trenutku moj dragi samo nasmiješio i kleknuo. Nakon početnog šoka i nevjerice (i navodnog histeričnog smijeha s moje strane), rekla sam da. Naravno da sam rekla da.

blog4

Tako se naš popravni put u Valenciju pretvorio u putovanje koje nam je obilježilo cijeli život. Iznenadilo me to što je, unatoč svim problemima, on prsten kupio još u Zagrebu. Čini se da prava ljubav stvarno podnosi sve. Sve sumnje su u tom trenutku nestale, a Valencija jest, i uvijek će ostati „naš grad“.

Up